Katinjski masakr

Katinjski masakr Masakr u Katinjskoj šumi
ekshumacija masovne grobnice u kojoj su poljske žrtve masakra
Lokacija	Katinjska šuma i okolica, Smolenska oblast, Ruska SFSR, Sovjetski Savez
Koordinate	54°46′N 31°47′E / 54.767°N 31.783°E / 54.767; 31.783
Datum	april–maj 1940.
Meta	Poljaci
Vrsta napada	strijeljanje
Mrtvih	21.768[1]–25.700[2]
Počinioci	NKVD, sovjetska tajna policija
Počinilac	Lavrentij Berija, Josif Staljin
Motiv	uništavanje Poljske nezavisnosti

Katinjski masakr ili masakr u Katinjskoj šumi (poljski: zbrodnia katyńska, mord katyński, "Katinjski zločin"; ruski: Катынский расстрел "Katinjsko strijeljanje") bio je niz masovnih strijeljanja poljskih državljanja koji je izvršio Narodni komesarijat unutrašnjih poslova (NKVD), tajna policija Sovjetskog Saveza, između aprila i maja 1940. Izvorno se pojam "masakr u Katinju" odnosio na masakr u Katinjskoj šumi, koja je prva otkrivena te je bila najveća lokacija smaknuća ovog tipa.

Pokolj je pokrenuo šef NKVD-a Lavrentij Berija koji je htio ubiti sve zarobljene poljske oficire, a naredba je izdata 5. marta 1940. i odobrio ju je sovjetski Politbiro, uključujući i njen vođa, Josif Staljin. Broj ubijenih se procjenjuje na oko 22.000.^[1] Žrtve su ubijene u Katinjskoj šumi u Smolenskoj oblasti, Ruskoj SFSR, zatvorima u Tveru i Harkivi i drugdje. Od ukupnog broja ubijenih, oko 8.000 su bili oficiri zarobljeni nakon Sovjetske invazije Poljske, dodatnih 6.000 su bili policijski oficiri, dok su ostatak sačinjavali poljski intelektualci koju su Sovjeti smatrali "tajnim agentima, žandarmerijom, zemljoposjednicima, saboterima, vlasnicima tvornica, advokatima, činovnicima i svećenicima".^[1]

Vlada Trećeg Reicha je objavila otkriće masovne grobnice u Katinjskoj šumi 1943. Kada je poljska vlada u egzilu, koja je tada bila u Londonu, zatražila nezavisnu istragu koju bi proveo Međunarodni odbor Crvenog križa, Staljin je odmah prekinuo sve diplomatske odnose s njom. SSSR je dugo tvrdio da su žrtve ubili nacisti 1941, te su nastavili odbijati odgovornost za ovaj ratni zločin sve do 1990, kada je službeno priznao i osudio ubijanje koje je provodio NKVD, kao i zataškavanje prethodnih sovjetskih vlada.^[1][3][4][5]

Istrage koju su provele ruski istražioci u SSSR-u (1990–1991) i Ruska Federacija (1991–2004) su potvrdili sovjetsku krivnju za pokolj, ali su je odbili klasifcirati kao ratni zločin ili čin genocida. Istraga je zatvorena pod izlikom da su počinioci odavno mrtvi, a pošto je ruska vlada odbila to klasifcirati kao žrtve staljinističke represije, formalna posthumna rehabilitacija poljskih žrtava je navedena kao "neprimjenjiva".^[6] 2010., ruska Državna duma je odobrila deklaraciju koja krivi Staljina i druge sovjetske oficire jer su lično naredili masakr.^[7]

1. ^ ^{a b c d} Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom ipn_eng_news_high_katyn_decision
2. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Fischer
3. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom bbc161204
4. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Stalin's wars: from World War to Cold War, 1939-1953
5. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Czcheidze
6. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom RFERL
7. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Duma-Nov-2010